Japanske prepelice (Coturnix japonica) spadaju u najrasprostranjeniju, najbrojniju i najproduktivniju vrstu prepelica u svijetu, a odavno je poznata kao važna gospodarska djelatnost, u okviru peradarstva, u Japanu i drugim azijskim zemljama. Uzgoj japanskih prepelica u Europi (Francuska, Španjolska, Italija i Mađarska) od sredine pedesetih godina 20. stoljeća počinje imati značajniju ulogu, dok su u Hrvatskoj tek od početka sedamdesetih godina postale poznate po svojim vrhunskim jajima i visokovrijednom mesu.

Pripitomljavanje japanskih prepelica potječe još iz 13. stoljeća kada su bile uzgajane kao ptice pjevice, no nije poznato je li se pripitomljavanje dogodilo u Japanu. Navodi se da su Japanci uvozili već pripitomljene prepelice iz Kine i Koreje, stoga naziv ne znači istodobno da je ona autohtona japanska životinja. U gospodarskom su se uzgoju u međuvremenu dogodile određene selekcije s obzirom na nesivost i mogućnost tovljenja, a i vodi se računa o posebnim bojama. Prepelica se u tehničkom smislu odlikuje nemasnim mesom za razliku od fazana ili koje druge domaće peradi koju svakodnevno konzumiramo.

Nesilice

Kod ove je selekcije osobito zanimljiva njihova rana zrelost. Najkasnije sa sedam tjedana, a većinom i ranije, prepelica je spolno zrela. To znači da nakon najviše 17-dnevnog inkubiranja jajeta, iz 10 g teškog pileta nastane odrasla prepelica od 110 g koja počinje nesti jaja. Starije prepelice su teže, oko 125 g. Posebne linije za nesilice u 200 dana proizvode i do 160 jaja. U dobi od otprilike 28 tjedana sposobnost nesenja opada. Masa jednog jajeta je između 10 i 14 g.

Godišnja učinkovitost iznosi oko 300 jaja. Takav uspjeh u nesenju zahtijeva ispravno držanje prepelica s režimom svjetla, stalnom temperaturom i posebnom hranidbom. Tko želi prodavati prepeličja jaja, mora izgraditi izravno prodajno tržište. Kapacitet nesenja jaja japanskih prepelica razvijen je tek u 20. stoljeću. Proizvodnja prepeličjih jaja u Japanu je golema.

Farme prepelica polumilijunskog grada Toyohashija proizvode dnevno oko 1 300 000 jaja. Posebne farme drže u pravilu 20 000 – 30 000 nesilica. Ukusom su prepeličja jaja slična kokošjima i pripravljaju se na različite načine. Zbog svoje male težine, omiljen su sastojak plata na domjencima ili služe kao prilog salatama.

Prepelice za tov

Osim što nesu jaja, prepelice se mogu i toviti. Za tov, nažalost, nisu prikladne nikakve lagane linije nesilica jer je bitna masa. Za to su pogodne teške prepelice koje su poznate od šezdesetih godina prošloga stoljeća. Postižu 50 % veću tjelesnu težinu od prepelica nesilica. Od drugog do četvrtog tjedna života rast je ovih prepelica najintenzivniji, a optimalna opskrba vitaminima i mineralima znatno pomaže njihovu razvoju. Već se nakon tri tjedna može razaznati spol prepelice. Kada je riječ o prepelicama, kokice teže više, a pjetlići manje, no pjetlići kod prepelica nisu beskorisni u gospodarskom smislu iako se nameće taj zaključak. Naime, težina raste kod kokica zbog organa za nesenje jaja, a kada mjerimo težinu mesa, pjetlići su u prednosti. Od petog tjedna života prepelice ulaze u fazu lošije prerade hrane, odnosno s mnogo hrane ne dobijamo na masi mesa. Zato je životinje dobro zaklati najkasnije sa šest tjedana.

Znanstvena istraživanja

Prepelice su omiljene pokusne životinje. Njihova veličina i brza smjena generacija čine ih idealnim životinjama za biološka istraživanja. Koriste ih u istraživanjima za proizvodnju cjepiva, ali i za temeljna istraživanja. Prije desetak godina u SAD-u znanstvenici su ubrizgali moždane stanice prepelice u mladu kokicu. Kokica se počela ponašati tipično prepelicama, kretala se poput njih, čak je promijenila način komunikacije. Umjesto kokodakanja, glasala se poput prepelice. Nedavno su u Japanu provedena istraživanja glede sposobnosti regeneracije u prepelica. Istodobno su kokoši i prepelice ozračene malom dozom radijacije. Nakon mjesec dana jaja prepelice bila su posve zdrava dok su kokošja zadržala radioaktivnost.

Smještaj

Prednost uzgoja prepelica je u tome što ne trebaju veliki prostor. Razlikujemo kavezni i podni sustav držanja japanskih prepelica. Kavezni (baterijski) način držanja koristi se u komercijalnom farmskom uzgoju i zahtijeva velika ulaganja, osobito ako je automatiziran. Ako se prepelice drže radi intenzivne proizvodnje jaja, treba im osigurati optimalne uvjete. To podrazumijeva držanje u prozračnom i dobro osvijetljenom prostoru gdje je temperatura 18 – 20°C. Za smještaj se koriste kavezi različitih veličina (najčešće 90x30x16 cm) napravljeni od žice s drvenom ili metalnom konstrukcijom. Pod kaveza mora biti blago ukošen kako bi jaja mogla kliznuti do oluka za skupljanje.

Za dobru nesivost nije dovoljna samo biološka predodređenost, nego i dobri uzgojni uvjeti. Prostorija u kojoj borave mora biti osvijetljena između 16 i 18 sati dnevno. Pored kaveza se postavljaju slabije žarulje (5 – 10 W). Svaki četvorni metar površine treba osvjetljavati po jedan wat. Nesilice ni tijekom noći ne treba ostavljati u potpunom mraku. Korisno je postaviti malu kontrolnu tinjalicu kako bi ptice ostale mirne. Dok spavaju, skupljaju se u tamnijem dijelu kaveza. U optimalno osvijetljenom prostoru životinje su obično mirnije, a zapažen je manji utrošak hrane i energije. Pri jačem osvjetljenju puno su aktivnije i može doći do pojave kanibalizma ako prehrana nije raznovrsna i kvalitetna. Malo jato, od desetak japanskih prepelica, možete držati i za potrebe svog kućanstva. One će vas opskrbiti dovoljnom količinom jaja, a sljedećih godina i mesom. Međutim, prije nabave životinja trebate dobro razmotriti svoje potrebe i mogućnosti. Prepelice možete držati na okućnici u letarki (volijeri) gdje mogu prezimiti. Iskustvo je pokazalo da su otporne na hladnoću, jedino im smeta vlaga pa je neophodno natkriveni dio nastambe zaštititi najlonom ili pleksiglasom. Budući da se prepelice zadržavaju na tlu, moguće ih je držati zajedno s drugim vrstama manjih ptica (zebe, papige, egzotični golubovi). Skupljat će rasute sjemenke iz hranilica i tako čistiti pod u nastambi. Pri takvom držanju prepelica nesivost će biti manja, ali dovoljna za potrebe jednog kućanstva. Zbog održavanja higijene i lakšeg čišćenja, pod nastambe treba prekriti prostirkom od drvene strugotine ili grube piljevine pomiješane sa sječenom slamom.

Hranidba

Japanske prepelice nisu izbirljive kad je riječ o hrani, a održavanje i uzgoj su jednostavni. Jedu gotovo sve vrste sitnijih sjemenki i ako se ne uzgajaju farmski, a hranjivi sastojci ne moraju biti uravnoteženi. Svoju potrebu za bjelančevinama zadovoljit će svježim sirom i usitnjenim tvrdo kuhanim kokošjim jajima koje treba pomiješati s kukuruznom krupicom. Dva do tri puta tjedno treba im davati sitno sjeckano zelenje iz prirode i povrtnjaka (blitva, salata, matovilac, kopar, neven, maslačak, mišjakinja, djetelina, lucerka, kopriva, stolisnik itd.). Ovoj smjesi možete dodati sitno sjeckane jabuke i ribanu mrkvu. Dodatna hranidba zelenom hranom opskrbit će ih vitaminima, mineralima, enzimima, sekundarnim tvarima, a vrlo dobro će utjecati na njihovo zdravlje. Tko hrani svoje prepelice obiljem zelene hrane, imat će jaja visoke kakvoće. Takva jaja imaju veću ljekovitu vrijednost. Osim osnovne hrane, na raspolaganju uvijek moraju imati pijesak pomiješan s mljevenim školjkama i drvenim ugljenom (grit za sobne ptice).

U farmskom uzgoju prepelica puno se ulaže u hranu koja mora sadržavati dovoljno bjelančevina (oko 25%), ugljikohidrata, masti, mineralnih tvari i vitamina. Gotova tvornički izrađena smjesa obično sadržava kukuruzno, sojino i lucerkino brašno, pšenične mekinje, riblje brašno, te sojinu i suncokretovu sačmu. U Japanu, linije za nesenje jaja dobivaju kašu od 30% ribljeg brašna, 25% kukuruznog brašna, 15% pšeničnih mekinja, 27% rižinih mekinja i 3% mljevene trave. Time su opskrbljene bjelančevinama životinjskog podrijetla, mineralima, a iz trave vitaminima i sekundarnom biljnom tvari. Budući da se kaša miješa s vodom, prepelice u Japanu ne dobivaju vodu za piće. Takva vlažna hranidba pogoduje probavi i stvara zdravu crijevnu floru. Hranidba u Europi izrazito je suha i zahtijeva veliku količinu vode za piće, osobito u ranoj fazi života. Ako se prepelice nesilice drže u baterijama, uzgajatelj amater treba osigurati velik peradnjak s ograđenim ispustom. Samo u takvom prostoru one mogu iživjeti svoje instinkte. I prepelice za tov uživaju u uvjetima takvog držanja iako veća mogućnost kretanja ide na račun brzog tova zbog mesa. Dovoljna dužina hranilica vrlo je važna jer među prepelicama vlada izrazita hijerarhija; jače će prepelice potiskivati one slabije. Odgovarajuće dugo korito za hranidbu osigurat će odmak od prepelice višeg ranga, a time i bolju hranidbu. Jedna ptica pojede dnevno 25 – 30 g hrane.

Uzgoj pilića

Tek izvaljene sićušne prepeliće najbolje je držati na nekom izvoru topline, pod umjetnom kvočkom (električna grijalica) ili, alternativno, pod žaruljom sa sjenilom jakosti 60 W. Umjetna kvočka se postavlja na visini 25 – 30 cm. Naime, takav mali organizam znatno ovisi o toplini. U prvom tjednu temperatura treba biti oko 40 °C. Prvog dana vlažnost zraka mora iznositi oko 80%. Dnevno se temperatura smanjuje za jedan stupanj, a od trećeg tjedna dovoljna je sobna temperatura od 24 °C. Željenu temperaturu postižemo spuštanjem ili podizanjem umjetne kvočke (žarulje). U fazi odvikavanja dnevno im se više ne daje dodatna toplina, nego samo kraće vrijeme tijekom noći. Uzgajatelji moraju osobito paziti na ponašanje svojih životinja i na vanjske temperature. Nije isto uzgajate li prepelice u veljači ili u svibnju. Za napajanje uzgajatelji amateri na početku primjenjuju pojilice za piliće u koje se stave veći kamenčići, neko tanje plastično crijevo ili slično da se prepelići nehotice ne bi utopili u žlijebu pojilice. Kada narastu, takva mjera opreza više nije potrebna. Hrana treba biti brašnasta jer svojim malim kljunom ne mogu jesti pelete. Inače, zrno pelete je pravi raj za gljivice koje često izlučuju otrove (mikotoksini). Najbolje je napraviti vlastitu smjesu kako biste sigurno znali što sadržava, obogatiti je vitaminima i mineralima, a po potrebi i bjelančevinama životinjskog podrijetla.

Postoji mnogo mogućnosti davanja hrane bogatom bjelančevinama. Zbog visokog udjela bjelančevina preporučuje se početi s hranom za puriće (28% sirovih bjelančevina). Međutim, takva hrana sadržava i kokcidiostatike na koje mali organizam može reagirati, pa treba pripaziti da prepelićima dajete hranu bez spomenutih dodataka. Možete im davati brašnastu hranu za prepelice nesilice, a u smjesu staviti hranu bogatu bjelančevinama poput svježeg sira, sitno sjeckanog, kuhanog, kokošjeg jajeta, ribanu mrkvu i sjeckano zeleno bilje. Radi bolje probave hrane, sitan pijesak i mljevene školjke (grit) trebaju biti uvijek dostupni kako bi ih prepelice mogle uzimati.